memorie lover

< veljača, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga 
iz dana u dan nove misli se vuku a ovaj zatrovani um pretače ih u stihove, priče...

lyrics 
Sober(tool)

There's a shadow just behind me,
shrouding every breath I take,
making every promise empty,
pointing every finger at me.
Waiting like a stalking butler
who upon the finger rests.
Murder now the path called "must we"
just before the son has come.
Jesus, won't you fucking whistle
something but the past and done?

Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we drink forever.
I just want to start things over.

I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
I will work to elevate you
just enough to bring you down.

Trust me.

Mother Mary won't you whisper
something but what's past and done.

Trust me.

I want what I want.


Undertow(tool)

gone under two times.
I've been struck dumb by a voice that
speaks from deep
beneath the cold black water.
It's twice as clear as heaven,
and twice as loud as reason.
It's deep and rich like silt on a riverbed
and just as undisturbing.
the currents mouth below me opens up around me.
sests and beckons all while swallowing.
It surrounds and drowns and sweeps me away.

But I'm so comfortable...Too comfortable.

shut up shut up shut up shut up
shut up shut up shut up shut up
you're saturating me
So how could I let this bring me
back to my knees again again again

under for the third time.
I've been baptized by your voice.
it screams from deep beneath the endless water.
and it's half as high as heaven
and half as clear as reason.
it's cold and and black like silt on the riverbed.
But I'm so comfortable.
Far too comfortable.
Why don't you kill me,
I'm weak and numb and insignificant,
and I'm back on my knees.
lost in euphoria.
I'm back down. I'm in the undertow.
I'm helpless and awake in the undertow.
I'll die within your undertow.
It seems there's no other way out of this undertow.

euphoria.

Wish You Were Here (pink floyd)

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skys from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

And did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.
Wish you were here.

Pet Sematary (ramones)

Under the arc of a weather stain boards
Ancient goblins, and warlords,
Come out the ground, not making a sound,
The smell of death is all around,
And the night when the cold wind blows
No one cares, nobody knows.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again.

Follow Victor to the sacred place
This ain't a dream, I can't escape
Molars and fangs, the clicking of bones,
Spirits moaning among the tombstones,
And the night, when the moon is bright,
Someone cries, something ain't right.

I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again.

The moon is full, the air is still,
All of the sudden I feel a chain,
Victor is grinning, flesh rotting away,
Skeletons dance, I curse this day,
And the night when the wolves cry out,
Listen close and you can hear me shout.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again, oh, no, oh, no
I don't want to live my life again, oh, no, oh, oh
I don't want to live my life again, oh, no, no, no
I don't want to live my life again, oh, oh



 na vratima pakla
trough me the way into the suffering city
trough me the way to the eternal pain
trough me the way that runs among the lost
justice urged on my high articifare
my maker was dvine authority
the highest wisdom, and the primal love
before me nothing but the eternal things were made
and i enure eternally
abandom every hope, you who enter here

 .................
kad su htjeli opravdati svoja djela iznjeli su razloge tako glupe da su mogli biti samo istiniti !


postoji samo matematička i djelatnička logika, sve ostalo je ženska !


televizija?! ništa dobro neće proizaći iz toga, riječ je pola latinska, a pola grčka !


važno je umrijeti mlad.................što kasnije !


svako rođenje je početak umiranja !


samo glupi i mrtvi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje !


religije se mijenjaju, samo pivo i vino ostaje isto !


ja nisam mudra i to znam, drugi nisu mudri i to neznaju !


ženski savjet nije bogzna što, ali je glup onaj tko ga ne primi !


ne uradi danas ono što možeš odložiti za preksutra !


ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to ne znači da se tamo i zaustavljaju !


Če nočemo pripadati tujemu enoumju, lahko vztrajamo pri svojem.

Čovjek gdje god da bio, nosi svoju ljepotu sa sobom. On je može pronaći i u blatnjavoj vodi razlivene rijeke.

Kada uživamo plod, valja se sa zahvalnošću sjetiti onoga tko je zasadio voćku.

Vidim: moć ljubavi je veća od svake druge vlasti, pa čak i od kraljeva.

Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.

Tko prijatelja nađe, našao je blago.

Od velikog bogatstva čovijek nema prave koristi, osim u njegovu dijeljenju; ostalo je samo uobražavanje.

Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.

Nikad nije kasno da postanemo dobri.

Svi su cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti.

Nitko ne zna težinu tuđeg tereta.

Kad čovjek postane nesposoban za igru, znači da je izgubio životnu radost.

Bolje svima ponešto, nego nekima previše.

Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno promijeniti, a to ste vi sami.

Divna je mladost uvijek vjerovala, a i danas vjeruje, da je lako pokrenuti svijet.

Život je poput priče nije važno koliko je dug, nego koliko je dobar.

Ljubav sve pobjeđuje.

Što sam ako se usporedim sa svemirom.

Maštovitost je daleko važnija od znanja.

Stani, poslušaj tišinu! Slušaj srce, slušaj tajnu što je život zoveš.

Ako želimo postići istinski mir... Moramo početi od djece

Nužno je nastojati da nadiđeš sebe; neka ono traje cjeli život!

Što je mekše od vode? Što je tvrđe od kamena? Ali često meka voda dubi tvrdi kamen.

Plemenitu čovjeku kap vode je ocean, zlu je ocean kap vode.

Nenasilje je oružje jakih.

Imaj vremena za smijeh-to je glazba duše; Imaj vremena za sanjarenje-to je put ka zvijezdama.

Treba tražiti dobro u svakom čovjeku.

Riječ napretka neće imati nikakva smisla dok na svijetu bude nesretne djece.

Ruke koje pomažu svetije su od usana koje mole.

 16.02.2005., srijeda

još jedno ne pročitano pismo

Ponestaje mi mašte, te kao i često puta do sada, posežem za riznicom riječi koje sam nekada davno poznavala, za riznicom osjećaja koje si i ti poznavala i bolje negoli dobro, čistu i iskrenu ljubav, koja se nije željela predati.
Kao što vidiš, opet izmislih vrijeme da ti pišem, ali za razliku od prošlog puta kada si ti, zapravo, slušala tj. čitala moj monolog. Sada se osjećam prilično bolesno, grozničavo i laganom glavoboljom koja raste. Na žalost, ovih dana iz života sam izbacila neke ljude i stvari, pa se moj krug još više suzio. Sada mi je još potrebnije pronaći valnu dužinu, na kojoj ću ti moći odašiljati sve znakove, šifre koje se u meni gomilaju do te mjere da bih eksplodirala ako ih ne bi barem na ovaj način oslobađala.
Žao mi je što si se osjećala utučenom i osamljenom. I jedino ti mogu preporučiti da čitaš. Jer sa svakom dobrom knjigom koju pročitaš bliža si sama sebi, svojoj ljubavi i osjećajima, koje već iovako predobro poznaješ. Jest da poslije toga ostaje gorak okus u ustima, neki jeziv nedostatak stvarnoga, kompletne egzistencije. Svi koji su svoj život na onaj ili ovaj način vezali uz knjige, bilo da ih čitaju, ili pišu, ili tek kane napisati, znaju da u temeljima njihove odluke za taj način života leži nukleus tragedije, poraza, leži kobni razmak od onoga s čime su se zaželjeli potpuno sjediniti, što su htjeli u sebi zadržati, a što se povuklo i što se neprekidno povlači na daljine koje ne mogu dosegnuti, na daljine dosežne jedino mislima, jedino imaginaciji, jedino poeziji. I sve dok ne počneš kliziti iz prstiju kao sitan pijesak i sve što te grčevitije želim zadržati, to sve brže nestaješ iz moje stisnute šake, postaje moja fikcija koja me prerasla, koja postaje moja osuda i izvršiteljica osude istovremeno.
Večeras, prije mraka, dok sam stajala kraj prozora slomljena tako, iznenada sam podigla pogled i ogledala se oko sebe, kao da me netko zazvao. Iznenada sam nazrela ispod te sumorne skrame prigušen splet boja. Osvjetljenje kao da je dopiralo iz sama srca zemlje, negdje duboko iz tla. Ljubičasta i narančasta na trenutak su dale ton onom čemeru, onoj sjeni. Obojene mrlje i svjetla linija nad horizontom tada je nestala, sve se pogasilo, sve se ponovo skrutilo. Sivotamna boja je prevladala, horizont je poput udova stegnuo svoju tjesninu, i ponovo je sve bilo po starom. Davljenje se nastavilo.
Govorim ti to zbog toga što sam u tom predivnom ali zaslijepljujućem momentu sve ovo gledala drugačije, kroz sebe i svoje osjećaje. Bilo je to zapravo ono nešto, ona neka želja, plamen koji još nije dogorio, još nije ugasao. Sve te boje zapamtila sam iz jednih očiju. Dovoljno da ih se sjetim, da se sjetim onih zlaćanih pjegica na smaragdno zelenim očima i ponekada lagano sivkastoj podlozi, da se sjetim onih arhaičnih i koničnih proreza očiju, onih obrva, smireno zaokruženih iznad tih proreza, da se sjetim nervoze, nadnaravne osjećajnosti u tome tragičnom pogledu, tragici sklone prirode. Osjećam ponekada da su te oči i misli mogle zavladati mnome jedino zbog rasula koje njima vlada, kojem sam i sama sklona. Nisam mogla naći ništa osim propasti u njima, koja se bori protiv sebe same, jednu propast koja želi ostaviti barem trag svoje putanje. Rano sam puno toga saznala, rano previše toga osjetila, rano sam bila na vlastitome pogrebu, ali dokaz da se sve to ipak može pobijediti, pa i smrt, jest to što sam se sva uspjela pretvoriti u nešto i tako održati svoj polomljen brod na valovima, što sam sebe pretvorila u ljubav i bol, te želju koja lagano izgara.

- 04:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #