memorie lover

< veljača, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga 
iz dana u dan nove misli se vuku a ovaj zatrovani um pretače ih u stihove, priče...

lyrics 
Sober(tool)

There's a shadow just behind me,
shrouding every breath I take,
making every promise empty,
pointing every finger at me.
Waiting like a stalking butler
who upon the finger rests.
Murder now the path called "must we"
just before the son has come.
Jesus, won't you fucking whistle
something but the past and done?

Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we drink forever.
I just want to start things over.

I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
I will work to elevate you
just enough to bring you down.

Trust me.

Mother Mary won't you whisper
something but what's past and done.

Trust me.

I want what I want.


Undertow(tool)

gone under two times.
I've been struck dumb by a voice that
speaks from deep
beneath the cold black water.
It's twice as clear as heaven,
and twice as loud as reason.
It's deep and rich like silt on a riverbed
and just as undisturbing.
the currents mouth below me opens up around me.
sests and beckons all while swallowing.
It surrounds and drowns and sweeps me away.

But I'm so comfortable...Too comfortable.

shut up shut up shut up shut up
shut up shut up shut up shut up
you're saturating me
So how could I let this bring me
back to my knees again again again

under for the third time.
I've been baptized by your voice.
it screams from deep beneath the endless water.
and it's half as high as heaven
and half as clear as reason.
it's cold and and black like silt on the riverbed.
But I'm so comfortable.
Far too comfortable.
Why don't you kill me,
I'm weak and numb and insignificant,
and I'm back on my knees.
lost in euphoria.
I'm back down. I'm in the undertow.
I'm helpless and awake in the undertow.
I'll die within your undertow.
It seems there's no other way out of this undertow.

euphoria.

Wish You Were Here (pink floyd)

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skys from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

And did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.
Wish you were here.

Pet Sematary (ramones)

Under the arc of a weather stain boards
Ancient goblins, and warlords,
Come out the ground, not making a sound,
The smell of death is all around,
And the night when the cold wind blows
No one cares, nobody knows.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again.

Follow Victor to the sacred place
This ain't a dream, I can't escape
Molars and fangs, the clicking of bones,
Spirits moaning among the tombstones,
And the night, when the moon is bright,
Someone cries, something ain't right.

I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again.

The moon is full, the air is still,
All of the sudden I feel a chain,
Victor is grinning, flesh rotting away,
Skeletons dance, I curse this day,
And the night when the wolves cry out,
Listen close and you can hear me shout.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again, oh, no, oh, no
I don't want to live my life again, oh, no, oh, oh
I don't want to live my life again, oh, no, no, no
I don't want to live my life again, oh, oh



 na vratima pakla
trough me the way into the suffering city
trough me the way to the eternal pain
trough me the way that runs among the lost
justice urged on my high articifare
my maker was dvine authority
the highest wisdom, and the primal love
before me nothing but the eternal things were made
and i enure eternally
abandom every hope, you who enter here

 .................
kad su htjeli opravdati svoja djela iznjeli su razloge tako glupe da su mogli biti samo istiniti !


postoji samo matematička i djelatnička logika, sve ostalo je ženska !


televizija?! ništa dobro neće proizaći iz toga, riječ je pola latinska, a pola grčka !


važno je umrijeti mlad.................što kasnije !


svako rođenje je početak umiranja !


samo glupi i mrtvi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje !


religije se mijenjaju, samo pivo i vino ostaje isto !


ja nisam mudra i to znam, drugi nisu mudri i to neznaju !


ženski savjet nije bogzna što, ali je glup onaj tko ga ne primi !


ne uradi danas ono što možeš odložiti za preksutra !


ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to ne znači da se tamo i zaustavljaju !


Če nočemo pripadati tujemu enoumju, lahko vztrajamo pri svojem.

Čovjek gdje god da bio, nosi svoju ljepotu sa sobom. On je može pronaći i u blatnjavoj vodi razlivene rijeke.

Kada uživamo plod, valja se sa zahvalnošću sjetiti onoga tko je zasadio voćku.

Vidim: moć ljubavi je veća od svake druge vlasti, pa čak i od kraljeva.

Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.

Tko prijatelja nađe, našao je blago.

Od velikog bogatstva čovijek nema prave koristi, osim u njegovu dijeljenju; ostalo je samo uobražavanje.

Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.

Nikad nije kasno da postanemo dobri.

Svi su cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti.

Nitko ne zna težinu tuđeg tereta.

Kad čovjek postane nesposoban za igru, znači da je izgubio životnu radost.

Bolje svima ponešto, nego nekima previše.

Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno promijeniti, a to ste vi sami.

Divna je mladost uvijek vjerovala, a i danas vjeruje, da je lako pokrenuti svijet.

Život je poput priče nije važno koliko je dug, nego koliko je dobar.

Ljubav sve pobjeđuje.

Što sam ako se usporedim sa svemirom.

Maštovitost je daleko važnija od znanja.

Stani, poslušaj tišinu! Slušaj srce, slušaj tajnu što je život zoveš.

Ako želimo postići istinski mir... Moramo početi od djece

Nužno je nastojati da nadiđeš sebe; neka ono traje cjeli život!

Što je mekše od vode? Što je tvrđe od kamena? Ali često meka voda dubi tvrdi kamen.

Plemenitu čovjeku kap vode je ocean, zlu je ocean kap vode.

Nenasilje je oružje jakih.

Imaj vremena za smijeh-to je glazba duše; Imaj vremena za sanjarenje-to je put ka zvijezdama.

Treba tražiti dobro u svakom čovjeku.

Riječ napretka neće imati nikakva smisla dok na svijetu bude nesretne djece.

Ruke koje pomažu svetije su od usana koje mole.

 04.02.2005., petak

the letter of goodbye

my story

nakon rođenja, prvih par godina se niti ne sječam, jedino što mi je nekako upečatljivije ostalo u memoriji je moj pad i zarzbijanje zubiju koje se desilo kada sam imala otprilike tri godine.
nakon toga pohađanje obližnjeg centralnog vrtića i nekoliko godina čiste dosade sa malom hrpom mojih vršnjaka koji me nikada nisu prihvaćali. bilo je tu dosta muke i natezanja oko mene jer sam uvijek bila neki problem i nitko me nije podnosio, dapače najviše sam voljela biti sama ili u društvu mojih odgajateljica koje su me dvije godine zadržle u istoj grupi. u školu sam krenula ranije, dakle sa 6,5 godina a ne kao i svi ostali sa punih 7. još se uvijek sječam nekih događaja kao da su se desili prije nekoliko minuta. prvi tjedan prvoga razreda, naravno da ljude još niti nisam poznavala, niti sam bila svijesna situacije u kojoj sam se našla, niti zašto sam u toj situaciji. dakle kad god bi ja došla u školu i stavila svoju jaknu na vješalicu sve ostale jakne u roku od par minuta bile bi preseljene na dvije najudaljenije vješalice od moje. uvijek dok su ostali pod odmorima letali po hodnicima i igrali se nekih glupih igara, ja sam sama sjedila u kutu učionice na svom mjestu sa olovkom u ruci i komadom papira ispred sebe... nisu me prihvačali i bila sam kao crna ovca, koja je uvijek na licu imala krinku izgleda sretnog djeteta iako to nije bila. godine su odmicale a stanje se pogoršavalo, dodamo li svemu tome čnjenicu da sam pogledom svlačila profesoricu informatike i glazbenog, dojam se upotpunjuje. počela sam živjeti dvojnim životom. pred roditeljima sam bila dobro mamino dijete u roznom, u školi nasmijana uzorna učenica koja je imala sve odlične ocjene, a u mirnom kutu svoje sobe oslobađala bi ono što uistinu jesam, malo rajeno biće, kojem još ni dan danas nije jasno što im je bilo skrivilo i zašto su ga odbacili i prije negoli su ga uspjeli upoznati u njegovome pravome svijetlu. dani su prolazili, želje su rasle. počela sam patiti za jednom djevojkom iz društva u koje sam bila upala u šestome razredu. otvoreno sam joj to priznala i začuđujuće i ona je osjećala nešto slično prema meni. tako sam postala njena prva djevojka a i ona moja prva djevojka i moja prva velika ljubav. sve je bilo dobro nekoli mjeseci dok mi jedan dan nije rekla da su joj se nalazi znatno pogoršali i da ima rak pluča. ostala sam veoma začuđena jer djevojka nije ni pila ni pušila. morala je otiči u kliniku u zagrebu kada joj je postalo tako loše da joj više ni terapije nisu
pomagale niti imale ikakav učinak na nju. nakon mjesec dana njena boravka u klinici posjetila sam je. izgledala je izmoreno i veoma slabo, bila je blijeda a njen do tada iskričav pogled izgubio je sav svoj sjaj. lagano sam ju zagrlila i privila ju na sebe, samo mi je šapnula zapamti volim te i uvijek češ ostati u sječanjima na mene. htjela sam joj još toliko toga reći i toliko toga joj ispričati ali nisam imala prilike, a ni ona ih nije imala prilike čuti. bio je to njen zadnji udah zraka i njene zadnje riječi,
umrla mi je u zagrljaju...nakon toga dugo sam patila, zavukla se sve dzublje u svoj svijet plakala u tišini, ispijala litre i litre alkohola i popušila nekoliko stotina šteka cigareta. navukla sam se na svakakve droge i postala nešto što nekada nisam bila. svi su mislili da je moje društvo utjecalo na mene što se toga tiče, ali nije bilo tako, svaki moj postupak bio je svijesan i u želji da zaboravim sve što je nekada bilo i sve što sam nekada proživljavala uz nju. nekoliko mjeseci kasnije upoznala sam djevoju koja me tako reči splasila od samouništenja. bila sam njena tjedan dana a tada sam je poklonila drugoj. nisam se toliko vezala na nju jer sam znala da će s drugom biti sretnija. prošlo je još neko vrijeme a tada sam sasvim slučajno upoznala sam tebe. dosta dugo smo tipkale, dok nisam shvatila da sam te zavoljela. i otkako sam s tobom ja sam ponovo sretna, ponovo imam vjere u bolje sutra. svaki dan se budim sa spoznajom da imam tebe, koja me voliš, da imam nešto što samo rijetki ljudi u sanjati i željeti. volim te onim istim žarom kojim sam nekada davno voljela, zakopala sam prošlost i svaku svoju sekundu poklonila tebi. nemogu ti ni opisati koliko mi značiš i koliko si mi potrebna. iako si daleko, imam osječaj kao da si svake sekunde u kraj mene, kao da me tvoje ruke grle, a tvoje me riječi smiruju. sada se u prošlost vračam sa osmjehom na licu, gledam na svoje postupke u nekom drugom svijetlu. predala sam ti se u potpunosti i postala sam tvoja. u školi se ništa nije promijenilo. i dalje sam ostasla crna ovca među bijelima i sve dok ne shvate i ne prođu u životu barem onoliko koliko sam ja prošla, neće moći shvatiti sve dvojbe i dileme koje se motaju po mojim mislima, neće shvatiti zašto sam djevojka koja voli tebe, niti će ikome moći reći o meni nešto više od moga imena i adrese stanovanja jer me ne poznaju, nemogu sa sigurnošću reči kakva sam osoba, i jedino što znaju o meni je da pišem poeziju, da se družim sa starijima od sebe i da sam jako povučena. da se skrivam u krinci crnine i mi je korak brz i težak, da sam preozbiljna i da se rijetko kada šalim ili nasmijem. i tako je dobro. ti me poznaješ, i znaš kakva sam, znaš baš sve o meni a sada znaš i cijelu moju tužnu priču prošlosti koju sam ostavila daleko iza sebe i pustila je da odleti sa vjetrom, a opet ipak joj se vračam sa gorkim suzama i gutljajima alkohola. bila sam ti rekla da ću ostati tvoja zauvijek, oprosti mi jer lagala sam ti. nemoj ovo shvatiti kao da te nevolim, niti kao da te nikada nisam voljela, moje srce još uvijek ti pripada, ali malena doviđenja. ja odlazim i ostavljam te da živiš svoj život kao što si ga živjela prije mene. znam da će te boljeti, i znam da će ti biti teško, kao što je i meni teško ovo tipkati, ali tako je najbolje, za tebe. ranila bi te da dulje ostanem, a moj korak teško je pratiti i borbe u meni teško sladati. možda ti nisam pružila dovoljnu šansu, možda sam trebala postupiti drugačije, ali eto nisam, izabrala sam ovaj put za sebe. sve dok ne riješim kaos u svojoj glavi nemogu biti kraj tebe i pripadati ti u potpunosti kao što to zaslužuješ. sve dok se vračam starim ranama i plačem nad sudbinama ljubavnim nemogu biti tvoja u potpunosti. žao mi je, ali ja moram otići. nemoj ovo shvatiti kao da te ostavljam, tu sam i svake minute u mislima si mi shvati ovo kao trenutnu potrebu za bijegom, od same sebe, kao potrebu za time da te spasim i ne povrijedim. molim te, na koljenima te molim onako kao što sam te jednom bila zaprosila, oprosti mi, oprosti.
- 22:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #