memorie lover

< prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga 
iz dana u dan nove misli se vuku a ovaj zatrovani um pretače ih u stihove, priče...

lyrics 
Sober(tool)

There's a shadow just behind me,
shrouding every breath I take,
making every promise empty,
pointing every finger at me.
Waiting like a stalking butler
who upon the finger rests.
Murder now the path called "must we"
just before the son has come.
Jesus, won't you fucking whistle
something but the past and done?

Why can't we not be sober?
I just want to start this over.
Why can't we drink forever.
I just want to start things over.

I am just a worthless liar.
I am just an imbecile.
I will only complicate you.
Trust in me and fall as well.
I will find a center in you.
I will chew it up and leave,
I will work to elevate you
just enough to bring you down.

Trust me.

Mother Mary won't you whisper
something but what's past and done.

Trust me.

I want what I want.


Undertow(tool)

gone under two times.
I've been struck dumb by a voice that
speaks from deep
beneath the cold black water.
It's twice as clear as heaven,
and twice as loud as reason.
It's deep and rich like silt on a riverbed
and just as undisturbing.
the currents mouth below me opens up around me.
sests and beckons all while swallowing.
It surrounds and drowns and sweeps me away.

But I'm so comfortable...Too comfortable.

shut up shut up shut up shut up
shut up shut up shut up shut up
you're saturating me
So how could I let this bring me
back to my knees again again again

under for the third time.
I've been baptized by your voice.
it screams from deep beneath the endless water.
and it's half as high as heaven
and half as clear as reason.
it's cold and and black like silt on the riverbed.
But I'm so comfortable.
Far too comfortable.
Why don't you kill me,
I'm weak and numb and insignificant,
and I'm back on my knees.
lost in euphoria.
I'm back down. I'm in the undertow.
I'm helpless and awake in the undertow.
I'll die within your undertow.
It seems there's no other way out of this undertow.

euphoria.

Wish You Were Here (pink floyd)

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skys from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

And did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.
Wish you were here.

Pet Sematary (ramones)

Under the arc of a weather stain boards
Ancient goblins, and warlords,
Come out the ground, not making a sound,
The smell of death is all around,
And the night when the cold wind blows
No one cares, nobody knows.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again.

Follow Victor to the sacred place
This ain't a dream, I can't escape
Molars and fangs, the clicking of bones,
Spirits moaning among the tombstones,
And the night, when the moon is bright,
Someone cries, something ain't right.

I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet sematary
I don't want to live my life again.

The moon is full, the air is still,
All of the sudden I feel a chain,
Victor is grinning, flesh rotting away,
Skeletons dance, I curse this day,
And the night when the wolves cry out,
Listen close and you can hear me shout.

I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again,
I don't want to be buried in a Pet Sematary
I don't want to live my life again, oh, no, oh, no
I don't want to live my life again, oh, no, oh, oh
I don't want to live my life again, oh, no, no, no
I don't want to live my life again, oh, oh



 na vratima pakla
trough me the way into the suffering city
trough me the way to the eternal pain
trough me the way that runs among the lost
justice urged on my high articifare
my maker was dvine authority
the highest wisdom, and the primal love
before me nothing but the eternal things were made
and i enure eternally
abandom every hope, you who enter here

 .................
kad su htjeli opravdati svoja djela iznjeli su razloge tako glupe da su mogli biti samo istiniti !


postoji samo matematička i djelatnička logika, sve ostalo je ženska !


televizija?! ništa dobro neće proizaći iz toga, riječ je pola latinska, a pola grčka !


važno je umrijeti mlad.................što kasnije !


svako rođenje je početak umiranja !


samo glupi i mrtvi nikada ne mijenjaju svoje mišljenje !


religije se mijenjaju, samo pivo i vino ostaje isto !


ja nisam mudra i to znam, drugi nisu mudri i to neznaju !


ženski savjet nije bogzna što, ali je glup onaj tko ga ne primi !


ne uradi danas ono što možeš odložiti za preksutra !


ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to ne znači da se tamo i zaustavljaju !


Če nočemo pripadati tujemu enoumju, lahko vztrajamo pri svojem.

Čovjek gdje god da bio, nosi svoju ljepotu sa sobom. On je može pronaći i u blatnjavoj vodi razlivene rijeke.

Kada uživamo plod, valja se sa zahvalnošću sjetiti onoga tko je zasadio voćku.

Vidim: moć ljubavi je veća od svake druge vlasti, pa čak i od kraljeva.

Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.

Tko prijatelja nađe, našao je blago.

Od velikog bogatstva čovijek nema prave koristi, osim u njegovu dijeljenju; ostalo je samo uobražavanje.

Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.

Nikad nije kasno da postanemo dobri.

Svi su cvjetovi budućnosti u sjemenu sadašnjosti.

Nitko ne zna težinu tuđeg tereta.

Kad čovjek postane nesposoban za igru, znači da je izgubio životnu radost.

Bolje svima ponešto, nego nekima previše.

Samo je jedan kutak svemira koji možete sigurno promijeniti, a to ste vi sami.

Divna je mladost uvijek vjerovala, a i danas vjeruje, da je lako pokrenuti svijet.

Život je poput priče nije važno koliko je dug, nego koliko je dobar.

Ljubav sve pobjeđuje.

Što sam ako se usporedim sa svemirom.

Maštovitost je daleko važnija od znanja.

Stani, poslušaj tišinu! Slušaj srce, slušaj tajnu što je život zoveš.

Ako želimo postići istinski mir... Moramo početi od djece

Nužno je nastojati da nadiđeš sebe; neka ono traje cjeli život!

Što je mekše od vode? Što je tvrđe od kamena? Ali često meka voda dubi tvrdi kamen.

Plemenitu čovjeku kap vode je ocean, zlu je ocean kap vode.

Nenasilje je oružje jakih.

Imaj vremena za smijeh-to je glazba duše; Imaj vremena za sanjarenje-to je put ka zvijezdama.

Treba tražiti dobro u svakom čovjeku.

Riječ napretka neće imati nikakva smisla dok na svijetu bude nesretne djece.

Ruke koje pomažu svetije su od usana koje mole.

 29.12.2004., srijeda

besana noć

Nisam više mogla izdržati u ovome stanu, nisa mogla slušati galamu i bijes. Uzla sam telefon u ruke i otipkala dobro poznati mi broj osobe koja me poznaje bolje nego bilotko, osobe koja zna cjelu moju životnu priću, koja može prodrijeti u moju dušu bez da joj išta kažem. Dogovorile smo se da se za 15 minuta nađemo u jednom bircu. Sjedimo mi i pijemo kavu, a bila je potištena, što je veoma čudno za to nasmijano lice. Pitala sam ju šta se desilo i čula još jednu tužnu priču. "Daj zamisli. Zvoni meni mobitel i javim se ja, stara me zvala i kaže ona meni znaš onu curu Sanju iz Varaždina. E maločas joj je tata umro u prometnoj nesreći." Nisam znala šta bi joj rekla niti kako da je utješim. Samo je još nadodala, ali to je prava ironija, čovjek je prodavao osiguranje za aute i onda umre u automobilskoj nesreći. Po neznam koji puta smo zaključile da je svijet lud. U bircu je bilo još uvijek malo ljudi, bilo je relativno rano za izlazak. Prošla nas je neka melankolija i tako reći onaj glup osjećaj kada ni sam neznaš šta da kažeš ili kako da se ponašaš. Započele smo novi razgovor na potpuno desetu temu; oraspoložile se i obje smijale i šalile. Odjednom moje se lice smrklo, oči se sklopile a zubi zagrizli šaku. Zašto ta pjesma, baš u tom trenutku, zašto? Pjesma koja budi uspomene na nekoga, a uspomene su tužne, bolne. Ona koja je sa mnom sjedila dobro je znala šta mi je i zašto sam postala tako naglo depresivna. Gledala me neko vrijeme, sve dok nisam bez riječi ustala i laganim korakom kao i uvijek otišla do wc-a. Kada sam se vratila, pogledala me i rekla da pogodim išla si jer si trebala bit na miru, isplakati se. Nisom to mogla ped njom sakriti, zna svaku moju gestu pročitati, bez da išta govorim čita me ko otvorenu knjigu. Počeo je razgovor o tome, bacila mi je pitanje dali sam gledala neki film. Naravno da nisam kada ne palim tv već dobrih nekoliko mjeseci. «Znaš onaj organ koji sadrži sjećanja, nemogu se sada sjetiti kako se zove. Uglavnom kod tebe taj organ radi prekovremeno, i kad god osjetiš miris ili čuješ pjesmu koja te na nekoga podsjeća padaš u depresiju.» Bila je u pravu. «Ti si dijete po godinama, znam da jesi, uostalom ja sam samo dvije godine starija, ali poznajem te. Da ti si dijete koje nije dijete, dijete po izgledu možda, ali u toj tvojoj glavici i u tvom srcu nisi dijete. Ti si na razini već daleko odrasla 20to godišnjaka ako ne i više. Ti nisi jaka osoba. Jako si emotivna i kada te nešto podsjeti na nekoga odmah se slamaš, i iz očiju ti izviruje tuga, odišeš patnjom i boli. Ako te oči ne izdaju, ruke to redovito čine. Želiš li pokazati da si jaka, a znam da želiš i znam da želiš što prije odrasti u potpunosti moraš preko toga preći kao preko još jedne obične pjesme na radiju, kao još jedna obična mirisa za 80kn. Nemoj dozvoliti da te takve stvari slamaju, post ćeš mi u kroničnu, pa maničnu depresiju, pa češ imati još izraženije tendencije za suicid, a nakon toga slijedi ona zadnja stepenica, suicid. Oprosti što ti ovo moram reći, ali mislim da si sposobna to učiniti, jer po svemu što govoriš, pišeš, po tome kakav pogled imaju tvoje oči znam da si sposobna to učiniti. Uostalom pogledaj svoju ruku, a šta je to nego još jedan dokaz da si to spremna učiniti. U tebi se skriva toliko boli, toliko tužnih uspomena. Znam da sam samo dvije godine starija, ali poznajem te kao nitko drugi, znam te u dušu. Ovo je možda sada zvučalo kao ispiranje mozga, ali nije bilo. Rekla sam ti to za tvoje dobro. Neželim da propadneš, ne želim da se uništiš.» Zagrlila me i rekla ajmo polako odavde. Svaka je zakoračila na svoju stranu. Nisam bila u stanju ništa govoriti, znala sam da je sve što je rekla istina, da je tako. Ušla sam u stan, bez riječi. Zatvorila vrata svoje sobe, pustila cd i zavalila se u fotelju. Cijelu noć sam razmišljala o njenim riječima, cijelu noć sam prevrtala po mislima svakakve gluposti. A opet znam da već možda sutra ću posustati.

- 12:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

 26.12.2004., nedjelja

hvala ti

bila sam izgubljena,
bila sam ranjena zvijer,
trebala sam nekoga kome ću pripadati,
nekoga tko će me voljeti,
i tko će meni pripadati,
i ušetala si u moj svijet,
pripitomila si tu zvijer,
bila si kraj mene,
voljela me na svoj način,
pripadala sam ti,
bila sam samo tvoja,
predala ti ovo tijelo
izmoreno lutanjima,
i hvala ti,
što si bila tu,
hvala ti što si me voljela,
hvala, ni ne slutiš
koliko si pomogla,
hvala ti što sam bila tvoja,
sada kad sam ponovo sama,
sada kad ponovo lutam,
u sebi govorim ti hvala,
hvala ti što si me pronašla
- 17:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

 25.12.2004., subota

božić je...a ja se ponovo pitam koji je smisao svega toga...znam da je lakše vjerovati u bilošta nego u ništa, ljudima je lakše kada vjeruju, za sebe mogu reći da sam svoju vjeru izgubila, odnio ju je vjetar...iovako svi su se blagdani pretvorili u želju za čim boljom zaradom, ulice i izlozi se kite dva mjeseca ranije u želji za čim večom prodajom...i gdje je sada smisao božića....ahhh, propada sav duh koji je nekada postojao...
danas me nekoliko ljudi ugodno razveselilo, ljudi za koje nikada nebih rekla da će se sjetiti na mene, i čestitati mi imendan koji je bio priješnji dan, tj. na badnjak...nikada to od njih nebi očekivala, i drago mi je što je bilo tako, sada znam kome zaista nešto značim, ponekada se zapitam kako to da ljudi od kojih bi očekivali da će nam poželjeti sreću to ne učine a onaj za koga se to najmanje nadamo će to učiniti.....imam jednu ružnu naviku, stravično sam iskrena, i netko za koga smatram da će me razumijeti otvaram mu se...ne do kraja ali dovoljno da mi može prodrijeti u dušu...u vezi uvijek se predajem cijela, dajem i dušu i tijelo, a na kraju uvijek ostanem povrijeđena i sama, prekopavam po prošlost i gledam stare rane na rukama na kojima više nema mjesta za nove...i nikako da naučim na vlastitim greškama, učimo dok smo živi, ljudi smo i griješimo i ponavljamo već učinjene greške...a tada nanesenu štetu ispaštamo i prihvačamo objeručke bol koju smo si nanjeli, živimo svoju tihu patnju....
- 17:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

 22.12.2004., srijeda

tada

osjetiš li ikada bol u srcu, ono nešto što te stegne i natjera da pomisliš na nekoga koga voliš, kada želiš govoriti, a ne možeš, misliš li na osobu za koju bi dala sve na svijetu, gledaš li ikada u strop prevrčući po najdubljem kutku svoje duše u kojoj se skriva malo čudo ljubavi, plačeš li, jer nemožeš osjetiti topli dodir i meke usne odabranice svoje....poželiš li se na glas izderati to predivno ime, pogledati u te oči koje skrivaju ljubav, a nema ih pored tebe, i tako si sama i osjećaš se nesigurno i napušteno i nema nikoga da ti obriše suzu, da te privije uz sebe i kaže ti da te voli...ponekada lutaš li besciljno, tragajući za otiscima njenih stopala, za vlasima njene kose koje je putem izgubila, zaspeš li osjećajući miris njene kože, zapitaš li se dali te ona zaista voli, i kada svlačiš majcu osjetiš miris njena parfema i priviješ ju uz svoje tada golo tijelo zamišljajući da je to ona, da te grle njene ruke, je li ti poznat onaj osjećaj kada joj želiš toliko toga reći, ali nemožeš naći ni jednu rijeć koja bi nje bila dostojna...i prisjetiš se da si ipak u tome trenu sama, da nje nema kraj tebe, uzimaš cigaretu i prinosiš je usnama umjesto njenih usana, udišeš spoj nikotina i katrana koji ti uništavaju pluća i svijesna si toga, ali ipak truješ se svijesno jer kako kažu s cigaretom nikada nisi sam...i legneš na tlo u parku prepunom ljudi i gledaju te kao luđaka, ali ne smeta te jer ovo budi uspomene, kada si sa njom ležala na travi i u toj predivnoj noći brojila zvijezde, ustaješ i odlaziš do one vaše klupe u kojoj su urezana vaša imena, klupe koja zna sve vaše priče i poznaje vaše osjećaje....zaspeš tako sa nekim čudnim osjećajem u sebi i probudiš se sa medvjedićem kojeg ti je ona poklonila, nasmiješ se, i dohvatiš mobitel, utipkaš njen broj tek toliko da čuješ njen glas, i čekaš........
- 20:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

 21.12.2004., utorak

ta noć

malaksavo tijelo u kutu
šake zapletene u masnu, dugu kosu
laktovi naslonjeni na koljena
i pognuta glava
oči što bespomično zure
u prašnjavi pod
zaboravljena mjesta
lagani pokret
u ruci žileta
prislonjena na kožu
nagao pokret
rez koji otkriva ljudsko meso
prva kap krvi
prvi grčevit stezaj lica
i nagao pokret
koji je rasparao ruku
stvoren je i drugi rez
tupi udarac
krvlju ispunjena žileta na tlu
prsti oko zapešća lijeve ruke
odjeća obdarena ljepljivim lokvama
tijelo se pomiče
i sklapa oči
za tebe,
zbog tebe,
započinje utrka
bori se za svanuće nova dana
svitanje
malaksavo tijelo u kutu
okupano crvenom lokvom
leš koji podsjeća
na terete
na križ što na leđima nosimo
zaborav
tišina
još jedne izgubljene duše
- 18:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

 19.12.2004., nedjelja

Image Hosted by ImageShack.us
- 15:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

 18.12.2004., subota

~ Pretvaranja ~

Pretvaramo se da smo ono što nikada nismo bili,
Ne dozvoljavamo si da pokažemo to što uistinu jesmo,
Zatvaramo vrata i oslobađamo zvijer,
Vrištimo, a nitko ne čuje,
Ne žele čuti, jer i oni vrište,
Plačemo, a ne vide nam suze,
Ne žele ih vidjeti jer i oni plaču,
Svoju živimo bajku,
Što u nočne se pretvara more,
Naše noge nose mrtva tijela,
Koja pretvaraju se da u njima ima života,
Pali smo ratnici boreći se za slobodu,
Koju doživjeti nećemo nikada,
Propali smo patnici,
Čije se priče ne pričaju,
Pokora je naša život ovaj,
Žudeći za srećom, umiremo sami!
- 22:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

###

Pomičem tijelo svoje
nemir nosim u sebi
ranjenu zvijer ne puštam iz sebe,
vrištim na glas,
čuju, ne razumiju,
znam ja, ne zna ona,
samo sluti,
što vidi u meni, ne znam,
nije željela,
nisam govorila,
nije željela,
a ja nisam molila
- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vermillion


She is everything and more,
almost hipnotic,
Her eyes so deep and innocent
but theres no life in her,
no happyness
no cheer
only darkness and tears,
and darkness again,
but she isnt real,
and i cant make her real
so...vermillion
- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

She....is lost

She is lost in this world,
She has no will to love,
She is voriour,
Fallen beast

She is lost in this world,
She is dead inside,
Her soul is black,
Shes faiding away

She is lost in this world,
She is a princess of sorrow,
Her wish is to love,
The one that is forbidden fer her

She is lost in this world,
With no faith in saviour,
She is drinking her blood,
She is runing away,
Writing some poems
of forbidden love

She is lost in this world,
She is faiding away.....
- 22:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ogledala duše

Ponekada riječi nisu potrebne
Ponekada oči su prozori naše duše
Ponekada ne treba ništa pitati
Treba se zagledati u oči
u njima sve piše
Kad još vatra gori
Kad sjaj još postoji
Treba samo pogledati u oči
one skrivaju sliku
a slika govori više od tisuću riječi
Dok sjaj ne isčezne
I prazna ogledala
ogoljele duše ne daju nikakav odgovor
Treba samo pogledati oči
I posložiti kockice slike
jer riječi su suvišne...
- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 14.12.2004., utorak

zna li ona da ju volim,
da preboljela ju nisam nikada,
zna li ona koliko mi znaci
koliko mi je radosti pruzila...
zna li da sve sto sam nakon toga izrekla
bile su lazi
i uvjeravanje moje vlastite osobe
da tako je,
jer tako je moralo biti...
zna li ona
zelje koje skrivam,
zagleda li mi se ikada u oci
kao nekada
kada kao otvorenu ih je knjigu citala...
zna li ona koliko mi je potrebna,
zna li da jos uvijek sanjam njene zelene oci,
zna li da plamen koji je u meni probudila,
jos gori i bori se za opstanak
dok nasilu ga pokusavam ugasiti...
zna li ona da ju jos uvijek volim
i koliko me stvari veze uz nju...
bila je nekada moja kraljevna,
bila je nekada sve sto me odrzavalo na zivotu
sa njom sam se smijala...
zna li ona da sada zivim u uspomenama
da pred njom pogled skrivam,
da nebi vidjela iskru
koju je u meni probudila...
zna li ona, sto bi dala...
zna li ona zna li uopce

- 18:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

 13.12.2004., ponedjeljak

~ ~ ~

u kaotičnom opiranju uspomenama,
u bježanju od stvarnosti,
ostajemo bez nje,
hladni ziovi na koje se obrušavamo,
kao da su oni nešto krivi,
suze koje same teku,
a u ruci oštrica što para kožu
i prolijeva uzavrelu krv,
samo je gledano kako se sljeva
niz zapešće i natapa plahte,
bijela tkanina koja se u kratkome vremenu
pretvara u ljepljivi crveni zatvor,
miješa se sa suzama
i decilitrima prolivene votke,
ili nekog drugoga žestokog alkoholnog pića,
pogledi se vraćaju u prošlost,
uspomene koje tjeraju nas u očaj,
lik koji nam više ne pripada,
a još uvijek stanuje u našem srcu,
još nam stoji pred očima...
a mi oplakujemo ljubav koja sada umire
- 19:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

kako, reci mi kako

mene ne zanima kako ti je ime, niti koliko ti je godina, mene zanima osjećaš li udarce koje ti ljubav zadaje...mene ne zanima tko su ti roditelji, vec jesi li plakala zbog gubitka one koju si voljela...mene ne zanima tvoja adresa, ni kučni broj, zanima me jesi li ikada dotakla dno svoje duše, osjećaj praznine i zbunjenosti bez blizine njenih očiju...mene ne zanima tvoj broj telefona, niti želim znati tvoje imovinsko stanje, želim znati kako si se osjećla kada je ona ostavljala ožiljke na tvome srcu, kada ga je slamala u tisuće komadića po neznam koji puta...mene ne zanima koje je boje tvoja koža, niti imaš li braće i sestara, jedino me zanima kako se boriš sa uspomenama na onu kojoj si se u potpunosti predala...mene ne zanima loza tvoje obitelji, zanima me kako nastavljaš bez nje, koliko te boli kada nje više nema da ti poravna pramen koji je pao preko tvojih očiju...mene ne zanima voliš li poeziju i prozu, niti zabavlja li te glazba, već kako se osjecaš sada kada želiš da ljubav koju skrivaš u sebi umre...mene ne zanima u kojoj banci plačaš račune ili polažeš štednju, mene zanima što joj želiš reći i poželiš li ikada izaći i vrištati iz svega glasa zbog rana koji su ti nanjete...mene ne zanima izgled i sadržaj tvoga ormara...zanima me kako se boriš bez nje
- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 11.12.2004., subota

ranjena zvijer

rešetke kroz koje mjesečina obajsjava ovu sobu,
crnih zidova što još uvijek su bijeli,
sva sjećanja i uspomene
isprepletene po njima,
što svijetlo dana ne vide...
samo mjesečina kroz ove rešetke može proći,
obasjati blijedo lice koje skriva se u toj čeliji
i gleda kako polagano nestaje,
tužna dijeva, što nekada je kraljevna bila,
dijeva koja noćne poznaje tajne,
ranjena se zvijer u njoj skriva,
a izaći ne smije...
ranjena zvijer koja izjeda ju iznutra,
a ne smije napustiti to bezživotno tijelo,
nije joj dopušteno pokazati svoje pravo lice,
rešetke, kroz koje mjesečina obasjava njen zatvor,
pričaju legende o noći,
priče koje nitko ne želi čuti,
o izgubljenim ljubavina...
o propalim slučajevima...
o ljudskim grobovima za koje se ne zna...
o ljudima što obrisi im se sa ulica ovih polako brišu,
djeva što krvave suze sada plače,
i jecajima ponoći živi,
djeva što živjeti nije znala kako su oni to htjeli,
što se odupirala dokle je mogla...
ali snagu su joj oduzeli,
a razlog života razapeli na muke,
djeva što u zatvoru ovome sjedi,
lica tužna, koje samo mjesečina vidi,
djeva, što kroz rešetke ostatak svijeta gleda...

- 16:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

 08.12.2004., srijeda

što smo to uradili
pogledima vračajući se u prošlost
što smo izgubili nepažnjom
zašto nismo na vrijeme stali
pogledali se u oči
priznali...porazgovarali
što smo to uništili
a tako dugo gradili
bez čega ostali
a niti ne shvatili
zašto smo uništili ljubav
zašto smo negirali osjećaje

nismo uradili ništa
nismo izrekli ni riječ
okrenutih leđa
rekli zauvijek zbogom
razorili sve što smo imali
umirući u želji
pateći zakoračili novi korak
korak koji više neznači mi
korak tik do propasti

- 17:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

my angel

my angel now is floading in my soul
my angel is flying witouth the wings
my precious
my only one
my angel is sad
my angel is hurted
and shes looking at the past

disappointed
traveling around
my angel is crying loud
shes leaving in sorrow
my angel is falin down
angel wich isnt angel any more
but still angel for me
- 17:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

moj plavi leptir

gotovo je, nemam više nikakva prava na svog plavog leptira...ona koja je još donedavna spuštala glavu u moje krilo, ona koja je još donedavno poklanjala riječi koje su toliko gubile na svom značenju...ona koja je uzburkala moje mirno more i potpopila sve lađe koje su bile čvrsto usidrene...koja je noćima kraj mene budna sanjala...nema je...zauvijek je otišla, nestala i ostavila još jedno slomljeno tijelo da luta u potrazi za nečime njoj sličnim...razbila je iluziju sreće...prividno stanje zadovoljstva...moj plavi leptir...kojega više nikada neću moći uhvatiti...moj plavi leptir

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

 06.12.2004., ponedjeljak

left witout her

ko patnik što danima skita,
ko zvijer ranjena,
moje srce bolne suze plače,
gorka mi patnja što slatka biješe,
odlazi, ona zauvijek odlazi...

prazne duše,
tek nekoliko gorkih suza na licu,
bol koja razara iznutra,
koraci predani lutanju,
sjećanja što ludo naviru...

sekunda koja bez nje traje vječno,
koraci koji bez nje ne vode nikuda,
snovi koji samo sjećanja bude,
sve propada,
bez ljubavi njene trune...
- 17:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #